Još je jedno ljeto na izdahu

nepovratrno prolazi

osjeća se u zraku

da jesen dolazi.

Poznajem je po mirisu

što kiše sluti,

poznajem je po

tužnom umornom koraku

i lišću što polako već žuti

Sve nestaje i gubi se toplina.

Jesen će sve umrtviti,

nešto zapinje u grudima.

Nestaće zelenilo sa grana,

istrunut će svaki list

i pasti na tlo.

Uvenuće cvijet jorgovana

i meni ,slutim, desiće se neko zlo.

Osjetim kako mi titra duša

ko list na vjetru

što leprša

i posljednjim se snagama

drži za granu

prkosi svojoj zloj kobi

svome sudnjemu danu.

Volio bih da mogu poletjeti

da sam ptica što jata lastavica prati

koje odmiču ka Jugu.

Letjeti i nikad ne stati

iza sebe ostaviti tugu,

i na suncu Juga srce ugrijati.

Volio bi da to sunce budeš TI.