Sanjao sam san,
stravičan i dug
i u snu sam plakao,
mjesto radnje pakao,
mog pakla deveti krug.
U suludom ritmu udarali su timpani
oko mene plesale su sjene u polutami,
i nadvijale se se iznad mene,
i ništa iz tog sna da me prene.
Nisam se ni pomaknuti mogao u tom bunilu,
htjedoh da se podignem,ne mogah ni u ludilu
paraliziranog tijela ležao sam usred mase.
Na licima im vidjeh čudne grimase.
Posegla je jedna ruka,
da mi iz grudiju srce iščupa,
srce što samo za tebe kuca.
Vrištao sam: Ne uzimajte mi nju,
ona mi je sreca sva
bez nje ni Ja nisam Ja!!!
Moje molbe popilo je
sumanito udaranje bubnjeva
i nečovječanski demonski urlici,
ovo mi na moj pakao liči.
Licima su se cerekale utvare,
oko mene su gorijele paklene vatre.
U košmaru lice mi orosilo od suza i znoja,
umire polako i posljednja nada moja
Okružen prestrašnim djavolskim silama
osjetih kako mi se ledi krv u žilama.
Uzalud molitve uzele su te sjene
i odnjele daleko od mene.
U moje su grudi
sada neko drugo srce umetnuli,
nisam te više osjećao u sebi.
Sve je dalji postajao bubnjeva zvuk
sve dok nije nastao muk.
Ostao sam ležati na podu
ne osjećah tugu ni tjeskobu.
Bez ljubavi u srcu
živ sam ležao u svom grobu.